Sretan Uskrs!

29.  prosinca 2011. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, održano je svečano uručenje ovogodišnje nagrade Hrvatske glazbene mladeži „Ivo Vuljević“ za najistaknutije ostvarenje mladih glazbenika.  Imajući na umu značaj talentiranih, mladih umjetnika i mi u Art'su odlučili smo pružiti podršku te smo na svečanu dodjelu poslali svog najtalentiranijeg člana tima koji je posebno za ovu prigodu obukao smoking (vidi sliku gore).

Interes za ovogodišnju nagradu bio je velik, prijavilo se čak 11 kandidata a nagradu su ponosno i zasluženo odnijeli gitarist Srđan Bulat i udaraljkaš Filip Merčep koji je ujedno bio i najmlađi kandidat.

Filip Merčep, student druge godine udaraljki na Muzičkoj akademiji, posebno je vješt na marimbi, (morali smo googlati i to vam je udaraljkaški instrument koji zvuči kao neki „hibrid“ glasovira, harfe i gitare), ujedno je i najmlađi dobitnik »Porina« u povijest te nagrade, a uz Moniku Leskovar je i jedini hrvatski glazbenik koji je svirao u finalu Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika.

Gitarist Srđan Bulat, student specijalističkog poslijediplomskog studija gitare na Muzičkoj akademiji, u zadnjih 15 godina osvojio je više od 40 (!!!), uglavnom prvih, nagrada na najuglednijim međunarodnim gitarskim natjecanjima po Europi. Primjerice: na 45. međunaradnom natjecanju "Francisco Tarrega" u Španjolskoj Srđan je dobio posebnu nagradu za najbolju interpretaciju djela čovjeka čije ima natjecanje nosi i tako bio apsolutni pobjednik natjecanja. Svemu ovome treba pripisati i još dvije sasvim logične nagrade: dekanova i rektorova nagrada, najboljem studentu generacije.

Srđan i FIlip su za nagradu od HGM-a dobili diplomu te novčanu nagradu od, pazi sad: 22 tisuće kuna koju će ova dva mlada glazbenika bratski podijeliti. Ali to nije sve!  HGM i njihovi sponzori bili su široke ruke pa su sretni dobitnici uz ove dvije nagrade dobili i...*drum roll*...stručnu organizaciju njihovih koncerata tijekom cijele iduće godine, te brigu o njihovoj karijeri uz svu ostalu potrebnu organizaciju (wow) a sve to gore spomenutu nagradu povećava do nevjerojatnih 100.000 kuna (double-wow).

Oduševljeni (i moramo priznati, pomalo posramljeni)  postignućima ovih mladih talentiranih glazbenika, želimo im uspješnu narednu godinu kao i sve one iza, a sve vas ostale pozivamo da otvorite oči i uši za nove nade koje dolaze jer možda su baš oni pravi kandidati za nagradu „Ivo Vuljević“ 2012.

Za većinu u ovom ili sličnim poslovima približavanje EU integraciji ipak postavlja pitanje preispitivanja modaliteta vlastite djelatnosti i njene politike. Hinimo da je super, ili pak da nema veze jer ništa se kao bitno promijeniti neće. Za one koji misle da se neće, i neće se dogoditi promjena, za one koji misle da hoće – promjena se već dogodila – samo reperkusije dolaze kasnije.

Ja sam kasnih devedesetih proveo prilično vrijeme radeći za i u EU prostoru. Sve je dakako bilo novo, inspirativno, bolno dokazujuće, no ne i neizvedivo, jednom mišlju upravo obrnuto proporcionalno od svega što me je čekalo povratkom na ovo tržište. Vizualne i procesne komunikacije do dana današnjeg nisu postavljene u nišu kakvu smo nalazili unutar EU prostora, s druge pak strane taj isti prostor bio je saturiran galopirajućim self promotion integral market communications for new liberal capitalism corporative model. Koristim eng. fraze jer mi se u jednom pitch-u dogodilo da konkurencija (o kojoj uvijek sve najbolje govoriti treba) poslužila terminom „šejpovanje“ - jer bolji oblik za pojam oblikovanje nisu uspjeli naći. Borba na takvom tržištu je de facto borba u količini stranih pojmova koje ćemo bolje povezati u što „slušniju“ stranu inačicu termina koja jamči uspjeh u koliko odaberemo takvog partnera, dakako da veličina i / ili realna potkovanost tima koji bi trebao provoditi navedenu komunikaciju ili već koji drugi proces pada u vodu, a da ni ne spominjem mrsku nam lokalizaciju (jer kak' bi to moglo biti dobro ako već nije negdje drugdje primijenjeno). Mnogo toga leži u istinama, tj. u priznavanju vlastitih spoznaja i znanja koje dosežu okvire taština (gornjih ili donjih granica) te time određujemo tko nas „smije definirati“ ili s nama surađivati. Ovaj tekst nije kritika već samo osvrt na status, u koliko je kritika onda je pak kritika nas samih. Zgođušan je fenomen nevjerojatno visoka upućenost u strateški menadžment većine klijenata (poglavito potencijalnih) čiji bordovi ili marketinški voditelji su svi od reda ne samo čuli već i poznaju scenario planning metodologiju pri razvijaju strategija razvoja. Te nas time uvjeravaju da je Hrvatska zapravo nisko korumpirano društvo, jer je poznato gdje strategija caruje tamo nema mjesta za korupciju. Time naravno činimo krucijalnu grešku primjenjujući poučak donesen iz EU-a da s klijentima treba razgovarati ne nagovarati ih (barem ne odmah).

„Novi klijent je pred vratima, a treba nam 100.000,00 kn, nema frke - toliko će koštati realizacija projekta.“ Sounds familiar? Nekako imam dojam da se ovaj model sve manje primjenjuje, ne samo zato što je nastupila kako nestašica novca tako i klijenta već zato što usluga treba koštati koliko treba koštati, a rad treba biti sproveden na način da izazove zadovoljstvo kod onih koji ga kreiraju kao i onih koji ga konzumiraju. Opet, vrijeme će potvrditi ili opovrgnuti ovu moju pretpostavku.

I što je onda sa „susjedovim malim koji je super na kompjuteru“? Susjedov mali je evoluirao u mrčdajzing edvertajzing ful servis marketing ejđnsi, fura patosiranu polovnu tricu i odnosi vam / nam pitch koji niti nije raspisan. Napredak je sve prisutan! No, ne trebamo se bojati jer pristupanje EU-u nije interaktivan proces, naravno da je jednostran i naravno da će forma odnositi pobjedu nad sadržajem u većini slučajeva.

Stoga gledamo li na onaj figurativni iznos od 100k kn kroz potrebu da ga inkasiramo, EU će nam biti jednako daleko koliko je i blizu sada, pogledamo li to kroz prizmu iznosa novca koji je posljedica rada koji smo odradili punom posvećenošću i uživanjem, Europa nikada niti nije bila nešto izvan nas.

Sergej Bulić

Bogat i zanimljiv program, okruglog, 20. rođendana "našeg" Kastafskog kulurnog leta, najavljen je i predstavljen, jučer, 16. lipnja, u Kastvu. Tamo je naravno, bio i Art's. Nije baš da se hvalimo (nego se hvalimo baš), ali suradnja traje od prve godine, pa sve do danas. Da, festival svoja vrata posjetiteljima otvara 1. srpnja, te će isti sve do 26. kolovoza pružati uživanciju u brojnim atraktivnim nastupima mnogih domaćih i nedomaćih izvođača.

Bit će tu Đorđe Balašević i "Kalendar mog djetinjstva", Zijah Sokolović i njegov već legendarni "CABares, CABarei" u jubilarnoj tisućutoj izvedbi, meksički mariachi "Mariachi Estrella" (nisu oni s Banderasom), austrijski "Global Kryner" (pičvajz po oberštajerski), violinist Stefan Milenković i mnogi drugi, koji će vas sigurno navesti na ramišljanje zbog čega ste propustili neki od prethodnih festivala, koji je, by the way, nastariji na području Kvarnera, i zapravo jedini koji se održao neprekidno kroz punih 20 godina. Nevjerojatno? Skoro da i je, no nama nije.

Još nešto što je super, a uvjereni smo da to niste znali, jest sljedeće; Kastafsko kulturno leto postalo je svojevrsni model za takav tip festivala, na čiju su se foru i ideju razvili i mnogi drugi ljetni festivali kulture diljem Jadrana i lijepe naše, podižući na taj način (opću) kulturu u Hrvata. Kako i zašto pročitajte u Poslovnom slučaju KKL.

Ono što još moramo naglastiti, jer je zbilja tako, jest činjenica da Kastafsko kulturno leto iz godine u godinu širi svoj repertoar i time zbilja privlači sve više posjetitelja, što hrvatskih, što nehrvatskih. Ove godine po 4. put uživajte na Kastav Blues Festivau i 14. put na Internacionalnom festivalu gitare, a ovaj izuzetni događaj na Crekvini, do iduće godine, ispratit ćemo, nadamo se zajedno, 7. Festivalom čakavske šansone, Čansonfestom. Osjećajte se pozvanima i prozvanima zašto do sada niste posjetili Kastav.

Ako ne vjerujete, pročitajte iz druge ruke u člancima Liburnije, R1 Portala i Novog lista ili na službenim stranicama Kastafskog kulturnog leta, gdje možete pronaći i detaljan program.