Kreiranje, uvođenje i upravljanje promjenama

Promjena znači mijenjanje nečega što već postoji. To je dakle složenije i zahtjevnije nego stvoriti novo - novi proizvod, uslugu ili vrijednost. Pri stvaranju nečega novog stvaramo i nova pravila koja za to novo važe, i kako god ga zapravo napravili to novo, isto će biti prihvaćeno u svom bitku. Svaka promjena za sobom povlači niz predrasuda. Iste su generirane iz statusa inicijalnog stanja, a dodatno potkrijepljene otegotnom okolnošću promjena ustaljenih obrazaca (navika). Bez obzira na smjer i kvalitetu promjene, otpori su sveprisutni. Načelno prepoznajemo tri počela promjena: da bi promjena bila kreirana, potrebno je napraviti bolji ili drugačiji proizvod, uslugu ili vrijednost od već pozicionirane, potrebno je pronaći način uvođenja te novine u već artikulirano i počesto rigidno tkivo koje je efikasno u komunikaciji postojećeg stanja, točnije razviti prihvaćanje promjene i posljednje kreirati modele i obrasce upravljanja promijenjenim medijem. Pojasnit ćemo potonje; čak i pod uvjetom da je prihvaćena nova usluga, ona još uvijek sadrži stare obrasce ponašanja. Dakle, to što postoji nova usluga ne znači da se njome može upravljati bez da se to upravljanje omogući, što pretpostavlja formu dodavanja novih performansi starom proizvodu, kako bi se u mentalnoj mapi onih koji ga komuniciraju kreirao most za bezbolni upgrade na novu verziju. Tu nije riječ o svojevrsnoj prevari nositelja projekta promjene, već o načinu za gašenje postojećih i prihvaćanje novih obrazaca djelovanja. Sada kada je promjena kreirana i prihvaćena te se sustav usluga proizvoda ili servisa ponaša onako kako smo očekivali, kao bonus upravljivosti i održivosti procesu potrebno je uključiti i prateći proces. Dodatni prateći procesi kroz neku od tune up metoda omogućavaju dodatno ugađanje cjelokupnog procesa, kao i ispravljanje stihijski nastalih odstupanja od zacrtanog. Tada se može smatrati da je promjena potpuno uvedena.

Za plastičniji uvid pogledajte poslovni slučaj Maraschino.